Retrovizori za automobile

Izrađujemo sve vrste ogledala za retrovizore.

O retrovizorima

U današnje vrijeme vožnja bez retrovizora, gotovo je nezamisliva. I to ne samo bez jednoga, unutrašnjega, neko i bez vanjskih. Starija vozila imaju samo lijevoga, ali većina novih vozila već u standardnoj opremi isporučuje i desnoga. Gradske gužve i jurnjava, te preticanje obim trakama, zahtijevaju pregled stanja oko cijelog vozila, a to se može postići samo sa sva tri retrovizora koji su pravilno namješteni, nisu puknutih ogledala i čisti. Ne treba puno riječi za objašnjenje koliko moramo u gradu okretati glavu, ako to nije tako. Ne samo što gubimo dragocjene sekunde okrećući se, lijevo, desno i natrag, nego nam se izgubi koncentracija, pa više ne znamo što smo gdje vidjeli, a ni mogućnost pojave blještavila ispred očiju ili tzv. “crne rupe” nije nemoguća od silnog i neprestanog okretanja vrata, kad mozak zataji. Ako vam se to događa kad gledate plavuše, slobodno se možete opravdati nepodešenim retrovizorom. Istraživanja kažu da bi u gustoj gradskoj vožnji svakih 5-6 sekundi trebao “baciti” pogled u retrovizore, jer u ovo vrijeme žurbi, kad mislimo da će nam jedno mjesto ispred donijeti veliku uštedu u vremenu, to može pomisliti i onaj iza nas i ako ne snimimo njegovu namjeru preticanja našeg vozila, odu vrata. Naročito treba biti pažljiv s motoristima. Oni jači stvore se u tili čas, a onda nije u pitanju samo lim, nego i ljudski život. Možda nije umjesno, ali je pravo mjesto za vic: nijemac u Mercedesu, kome je trokraka oznaka ponosno stajala na vrhu haube, stao Muji koji je stopirao. Ovaj, oduševljen svom silom opreme i uređaja, nije prestao zapitkivati što čemu služi. Nijemcu je već dosadilo, naročito kad je pitao za značku s haube. Time ti ja nišanim pješake po prelazima. Na slijedećem prelazu neoprezno istrči pješak i ovaj ga pregazi. Jesi li vidio kako sam ga, pohvali se Nijemac. E, al’ da ga ja još nisam vratima, prošao bi samo s ogrebotinama! Ne zna se da li je Nijemac iz vica imao i kameru, koju novi terenski Mercedesi oznake ML, već imaju. To je mala širokokutna kamera smještena u zadnjem dijelu i ubacivanjem mjenjača u hod nazad automatski se na zaslonu, tj. maloj televiziji, čiji ekran služi i za druge svrhe pojavi slika situacije iza vozila, pa vozač može manevrirati nazad gledajući samo na ekran. To više nije znanstvena fantastika i taj auto nije jedini koji je ima u serijskoj opremi. Nažalost, tu se vidi situacija samo iza, a ne i sa strane, pa su retrovizori još uvijek prisutni. Naročito treba paziti na podešenost retrovizora kad isti auto koristi više osoba. Tu uvijek treba imati na pameti ponavljanje naših instruktora: prije kretanja podesiti sjedala i retrovizor. Osim ako ne vozite bijesan auto koji ima memoriju podešavanja svega i svačega. U takvom npr. Renault Safrane, prvi puta si podesite sjedalo i to u svim mogućnostima, visinu i nagib volana i vanjske retrovizore. Memorirate pozicije i prilikom sjedanja u vozilo poslije nekog drugog vozača, dovoljan je pritisak na jednu tipku da se istovremeno sjedalo pomiče, podiže, podešava naslon okreću retrovizori, volan spušta u vašu poziciju. I to još nije sve! Kad se mjenjač ubaci u položaj za hod nazad, desni retrovizor se sam namjesti u poziciju da vam pokazuje zadnji desni kotač! Lijepo, ha! No, dok vas ne stigne takva sudbina služite se pravilno onim što imate. Važno je izbjegnuti mrtve kuteve, tj. pozicije bočno otraga koje se ne vide. U tu svrhu možete kupiti dodani panoramski unutrašnji retrovizor, ali se treba na njega priviknuti, jer osim što dobro pokriva kompletan pogled otraga i bočno, ima nedostatak da umanjuje sliku, pa se vozila mogu činiti udaljenija nego jesu. Nedozvoljivo je voziti s puknutim zrcalom na retrovizoru, jer može izražavati sasvim krivu procjenu situacije, a i lom svjetlosti od vozila koje vozi iza vas je veći, pa može nenadano zabljesnuti.